Ispis

Alergija na hranu u djece – izazov za roditelje

Procjenjuje se da 2-5% odraslih te 5-10% djece pati od nekog oblika alergijske reakcije na hranu. Mala djeca su najrizičnija skupina. Odmah po rođenju, probavni sustav novorođenčeta i njemu pridruženo limfno tkivo izloženi su nizu stranih proteina, odnosno antigena (hrana, bakterije). Ovaj još uvijek nezreo sustav mora preraditi unesenu hranu u oblik koji će se moći apsorbirati i upotrijebiti kao energija za rast stanica te ujedno uspostaviti i brz odgovor na razne patogene (razviti imunost), a pritom ne reagirati na ogromnu količinu stranih nutritivnih antigena (razviti toleranciju).

Iako bi zapravo alergijsku reakciju mogla izazvati bilo koja hrana, najčešći alergeni su mlijeko, jaja, kikiriki, orašasti plodovi, školjke, riba, pšenica i soja. Alergija na aditive i konzervanse je rijetka. Procjenjuje se da je oko 90% alergijskih reakcija u djece izazvano mlijekom, jajima, kikirikijem, sojom i pšenicom. Međutim, sve je veća pojavnost alergija na hranu koja se do sada nije smatrala značajnijim alergenom.

Primjeri su: svinjetina, govedina, riječna riba, riža (koja je inače zamjenska hrana za alergične osobe), određeno povrće (špinat, blitva, zelje, mrkva, peršin) i voće (lubenica, marelice, breskve, grožđe, šljive, kruške, jabuke), kakao i kava. Velika je učestalost i višestrukih alergija zbog unakrsne reaktivnosti, odnosno alergijske reakcije na različite vrste hrane koje dijele homologne proteine.


Prema mehanizmu nastanka te vremenu nastupanja simptoma, postoje četiri tipa alergijskih reakcija:
Tip I čine anafilaktičke reakcije ovisne o imunoglobulinu E (IgE) koje se manifestiraju unutar 1-20 minuta,
Tip II čine citotoksičke reakcije ovisne o drugim antitijelima,
Tip III uzrokovan je imunokompleksima (antigen-antitijelo) i manifestira se unutar 7-10 sati,
Tip IV je kasna ili celularna preosjetljivost koja se manifestira nakon 1-3 dana.
Alergijske reakcije mogu uzrokovati niz simptoma te zahvatiti jedan ili više organskih sustava: od probavnog sustava, kože, dišnih putova, kardiovaskularnog sustava pa sve do sustavne reakcije opasne po život (anafilaktički šok). Simptomi IgE posredovanih reakcija najčešće se manifestiraju na koži i dišnim putovima, dok su gastrointestinalne tegobe najčešće uzrokovane ne-IgE posredovanim reakcijama. U djece se najčešće pojavljuje jedan ili više simptoma istovremeno koji mogu zahvatiti jedan ili više organskih sustava.

Jedina dokazana učinkovita terapija alergije na hranu je striktna eliminacija iz prehrane hrane koja izaziva reakciju. To može predstavljati velik izazov za roditelje djece s alergijom na hranu s obzirom da je često teško isključiti samo jednu vrstu hrane iz prehrane, pogotovo u današnje doba procesirane hrane. Određena hrana ili njezine komponente mogu se nalaziti u različitim vrstama proizvoda koje također treba isključiti. Primjer su jaja koja se koriste u proizvodnji tjestenine, peciva, kolača, pa čak i mesnih okruglica.

Najveći problem je kod prisutnosti višestrukih alergija na više vrsta hrane ili istovremene prisutnosti različitih poremećaja. Često je vrlo teško povezati reakciju s hranom koja ju uzrokuje zbog odgođenog vremena nastupanja simptoma od konzumacije hrane, mogućnosti reakcije na više vrsta hrane, moguće istovremene prisutnosti ne-imunološke i imunološke preosjetljivosti na hranu, mogućnosti pojave određene komponente u velikom broju različitih namirnica, “skrivenih sastojaka” (npr. mlijeko u ribljim konzervama), moguće “kontaminacije” jedne namirnice drugom (npr. konzumacija kriške banane koja je ležala do kriške kivija može izazvati alergijsku reakciju na kivi).
Budući da su djeca u fazi rasta i razvoja te je adekvatan unos hranjivih tvari za njih od posebne važnosti, nipošto ne bi trebalo vršiti bespotrebne restrikcije u prehrani i postavljati samodijagnozu kako se ne bi ugrozio nutritivni status djeteta.

Postavljanje pravilne dijagnoze je od iznimne važnosti, a put do postavljanja dijagnoze često je težak i dugotrajan, stoga se treba pridržavati uputa stručnjaka upoznatih s reakcijama preosjetljivosti na hranu i eliminacijskim dijetama kako bi se spriječile nutritivne komplikacije. Treba naučiti kako proučavati deklaracije na hrani i otkriti potencijalne “skrivene sastojke”, kako prepoznati simptome na vrijeme te kako intervenirati kod anafilaktičkih reakcija. Bolesnik također treba izbjegavati rizične situacije kao jedenje u restoranima, kod prijatelja, školskoj kantini, slastičarnama te uzeti u obzir mogućnost nošenja alergena zrakom (npr. netko pored bolesnika sa alergijom na kikiriki otvori vrećicu kikirikija). Kod preosjetljivosti na hranu koja je nužna za rast i razvoj djeteta treba dati adekvatne zamjene.

Većina male djece preraste preosjetljivost na hranu unutar nekoliko godina. Međutim, što kasnije dijete dobije alergiju, to je manja vjerojatnost da će je prerasti. Mala djeca s alergijom na mlijeko (ili jaje) imaju 25%-tnu vjerojatnost za pojavljivanje alergije i na druge vrste hrane. Uočeno je i moguće smanjenje ili čak gubitak osjetljivosti na određenu hranu među starijom djecom i odraslima ako je ona u potpunosti eliminirana iz prehrane. U prosjeku, jedna trećina izgubit će kliničku reaktivnost nakon 1 do 2 godine. Vjerojatnost gubitka osjetljivosti na određenu hranu ovisi o vrsti hrane. Na primjer, bolesnici s alergijom na kikiriki, ribu ili školjke rijetko gube kliničku reaktivnost.