Ispis

Pretilost u djece (2)

Pretilost postaje sve značajniji javnozdravstveni problem, kako u svijetu tako sve više i u Hrvatskoj. Svjedoci smo svojevrsne epidemije povećanja tjelesne mase u ljudskoj populaciji. Tijekom posljednjih dvadeset godina učestalost pretilosti se u razvijenom svijetu utrostručila!

Posebno je zabrinjavajuća njezina učestalost u sve ranijoj dobi. Broj prekomjerno teške i pretile djece stalno raste. Čak je 10 % dječje svjetske populacije pretilo ili rizično za razvoj pretilosti, a rizik pretile djece da postanu pretili odrasli je dva puta veći od djece koja nisu pretila. Trećina djece pretile u predškolskoj dobi i polovina u školskoj dobi postaju pretile odrasle osobe. Osim toga, pretilost u dječjoj dobi ima utjecaj na morbiditet i mortalitet u odraslih neovisno o tjelesnoj masi u odrasloj dobi, stoga je razumljivo da bi se protiv pretilosti trebalo početi boriti već u djetinjstvu.

Pretilost vodi ozbiljnim zdravstvenim poremećajima i nipošto se ne bi trebala podcjenjivati. Osim što pretilost u dječjoj dobi povećava rizik nastanka različitih oboljenja u odrasloj dobi, poput dijabetesa tipa 2, kardiovaskularnih bolesti te reproduktivnih poremećaja, ona već u djece rezultira nizom endokrinoloških i metaboličkih poremećaja koji vode bolestima za koje se do nedavno smatralo da se javljaju isključivo u odrasloj dobi. Pretilost je jedan od glavnih faktora rizika za razvoj kardiovaskularnih bolesti u djece. Neželjeni utjecaj pretilosti već se u dječjoj dobi očituje poremećajem metabolizma masti, odnosno povećanjem njihove koncentracije u krvi što je dodatni faktor rizika za nastanak promjena na krvnim žilama te posljedično povišenoga krvnog tlaka i sklonost infarktu. U pretile je djece pojačano izlučivanje kolesterola u bilijarni sustav što pogoduje razvoju žučnih kamenaca, dok u izrazito pretilih postoji opasnost razvoja steatohepatitisa sa fibrozom i cirozom jetre.

S pretilošću se povezuje i povišeni tlak u mozgu s posljedičnom glavoboljom, kao i sklonost moždanom udaru te pojava opstruktivne apneje (prestanak disanja u snu). Pretilost može neposredno oštetiti bubrege te posredno pridonijeti njihovom daljnjem kroničnom obolijevanju, a povezuje se i s nekim kroničnim upalnim bolestima te nekim vrstama malignih bolesti (rak debelog crijeva, dojke, prostate). Osnovni endokrinološki poremećaj čine razvoj inzulinske otpornosti, poremećaja osjetljivosti periferije na glukozu te posljedično dijabetesa tipa 2. Posljednjih godina sve više djece i adolescenata obolijeva od ove kronične bolesti koja se javlja kao posljedica pretilosti. Pretilost tijekom djetinjstva pogoduje mehanizmima koji mogu dovesti do pojave preuranjenog puberteta, poremećaja menstrualnog ciklusa te sindroma policističnih jajnika, a povezuje se i s kasnijom pojavom seksualne disfunkcije te neplodnosti u muškaraca i žena. Pretilost može djelovati na lokomotorni sustav pridonoseći pojavi deformacija poput varusa koljena (O noge), ali i razvoju osteoartritisa.
Pretilosti se u dječjoj dobi osim toga povezuje s nizom psihosocijalnih problema. Neprihvaćanje od strane vršnjaka te šale na njegov račun mogu utjecati na samopouzdanje i sigurnost djeteta te dovesti do gubitka samopouzdanja, izoliranosti i depresije, što neizravno može utjecati na školski, ali i budući profesionalni uspjeh. Djeca mogu osjećati krivnju i sram radi svoje debljine, razviti lošu sliku o sebi te mrziti sebe i svoje tijelo, što posljedično može dovesti do razvoja poremećaja u prehrani, poput bulimije nervoze.

Iako većinu ljudi zabrinjava najprije iz estetskih razloga, pretilost nipošto ne bi trebala biti samo stvar izgleda s obzirom na teške posljedice koje ima po zdravlje. Liječenje pretilosti u dječjoj dobi podrazumijeva multidisciplinaran pristup koji uključuje smanjenje energetskog unosa, povećanje tjelesne aktivnosti, edukaciju te promjenu stila života i prehrambenih navika. Regulacija tjelesne mase u ovom razdoblju posebno je osjetljiva s obzirom na pojačan rast i razvoj te nutritivne potrebe djece, stoga se ne preporučuju drastične redukcijske dijete. Uglavnom se teži usporavanju rasta tjelesne mase ili održavanju postojeće tjelesne mase kako bi dijete dobilo vremena da ju „izraste“.

Djeci starijoj od 7 godina može se preporučiti smanjenje tjelesne mase, no gubitak kilograma treba biti postepen i siguran, odnosno ne veći od 250 g na tjedan. Umjesto pretjeranih restrikcija i strogih režima prehrane, bolje je pronaći neku razumnu mjeru s obzirom da zabrane kod djece ponekad mogu djelovati kontraproduktivno. Djecu treba educirati o pravilnom odabiru namirnica te ih upoznati sa zdravijim alternativama slatkišima i grickalicama, poput suhog voća, orašastih plodova, mliječnih proizvoda sa smanjenim udjelom masti i sl. Naglasak treba staviti na tjelesnu aktivnost koja je posebno važna u ovom razdoblju rasta i razvoja.

Djecu treba poticati na bilo koju vrstu tjelesne aktivnosti, prema njihovim preferencijama, kako bi se smanjilo vrijeme provedeno sjedeći ispred televizora, kompjutera i video igrica.  
Kako je utjecaj obiteljskog okruženja jedan od najvažnijih prilikom usvajanja stavova i ponašanja vezanih uz životne navike, potrebno je mijenjati prehrambene navike i poticati tjelesnu aktivnost cijele obitelji. Roditelji u velikoj mjeri određuju koja će hrana biti djetetu dostupna, imaju kontrolu nad veličinom i trajanjem obroka, određuju socijalni kontekst i emocionalni ton za vrijeme obroka te su stoga ključne osobe u kontroli tjelesne mase djece. Roditelji svojim ponašanjem i prehrambenim navikama trebaju biti uzor djeci te ukazati na pravilan izbor namirnica. Djeci trebaju hranjivi obroci, a na roditeljima je da pravilnim izborom namirnica i načina kuhanja to osiguraju.

Svakako treba izbjegavati „brzu hranu“ i pekarske proizvode. Treba poticati konzumiranje obroka za stolom, u obiteljskom okruženju, smanjiti jedenje ispred televizora ili „u hodu“ te dnevni unos hrane raspodijeliti na više manjih obroka.