Ispis

RUŽMARIN

Koliko puta su vam rekli kako život ide dalje? Ili ste dublje razmišljala o stihu iz jedne pjesme: „…život teče u laganom ritmu…“. Ja zbog vlastitog zanimanja, zbog vlastitog okruženja, zbog situacija od kojih se sastoji svaki život često sam o tome razmišljala i to mnogo puta dok sam se vozila u neke sitne sate gradom. Obožavam svjetla grada noću, prazne ceste, pokojeg pješaka, nekoliko automobila, ugašene semafore, visoke zgrade koje izgledaju noću pitomije nego danju, čisto, grad je noću blag, u mojoj svrsi blag.

                Pedeset dugih godina je započelo grančicama mediteranske biljke, vjerojatno su im kutije ružmarina poslali teta i tetak iz Dalmacije, stisnuli grančice u veliku smeđu kutiju i autobusom poslali tamo negdje gdje ružmarin ne raste kao korov. Okrunjeni brak. Početak za koji se nije nikad predvidio kraj koliko god on imao tešku ruku, koliko god ona plakala, koliko god je duboko boljelo. To je bilo tako. Gdje sam ja u toj priči? Ne, meni u tom početku sigurno nije bio zakačen ružmarin na reveru, ja sam tad bila tko zna gdje, možda s mojim nepoznatim Sicilijancem na obali mora dok mi pruža crveni kamenčić i bijeli cvijet, a možda i negdje puno dalje.

 

                Ružmarin sam mu kapnula na zapešće, za nekoliko trenutaka podigao mu se tlak, bolje mu je, gleda me svojim smeđim očima i ubrzano trepće. Što mu se više približim on brže trepće. Negdje je došao da me nije ni tražio, pojavio se bez pitanja, a i ja sam se pojavila ne pozvana i jedno i drugo višak na popisu uzvanika. Gledam mu smeđe oči i bojim se da mi čita misli. Gleda mi zelene oči i boji se da mu čitam misli. Bojimo se, ali ne odvajamo se. Upoznajemo ovisnost o ljudskoj želji i prisutnosti. Prebacuje bočicu eteričbog ulja ružmarina iz jedne ruke u drugu. Nemam mišljenje o toj bočici, ne doživljavam je.

Njima počinje pedeset godina jednom grančicom ružmarina, a nama neko sitno vrijeme velikom koncentracijom esencije ružmarina u maloj bočici od 10ml. I sad imam vremena razmišljati o tom vremenu. Što li više vrijedi? Tih pedeset „pravilnih“ godina ili „nepravilna“ jedna godina dvaju života? Što li je vrijednije i kako to izmjeriti? Ne snalazim se u vremenu i promatram svaki svoj dan kao milijarde u svemiru, i promatram svaki udisaj kao svemirsku oluju, toliko mi je vrijedilo. Kako to reći i kako to sastaviti? Sve ima najveću i nemjerljivu vrijednost, sve u što je utkana i najmanja toplina zagrljaja i tišina daha između dva obraza, sve vrijedi milijunima otoka s blagom bez obzira kako se završilo bez obzira kako trajalo.

Uvijek ih pamtim kao miran i povučen par. Njezin piskutavi glas i njegov pravi duboki muški glas. Pamtim njegove jake ruke i njezine nježne obraze. Dok sam se ja spremala otići na neku čašicu razgovora bez duše došla je vijest. Utihnula je jedna strana tih velikih pedeset godina života. Utihnula je na putu prema svojoj kući. Polako, ne onako glasno kako je živio, ne onako grubo kako se ophodio, stalo je sve i u najnježnijoj strani tih pedeset godina, noge su postale nemirne jer su htjele ići njemu bez svijesti da je sad stalno u nekom vrtlogu i vremenu mira koji godi i jednoj i drugoj sekundi tog vremena. Polako, tiho, mirno, otišao je.

Ti naši sastanci u tišini mirisnog prostora, pogledi koji su kao kolači – sočni i bogati traju u mojim mislima. Trajat će bez njega možda i više od gromade od pedeset godina, možda i onda kad više ne budem znala ni kako se zovem u ovom vremenu i tad će ostati kod tog našeg vremena i druženja, njegovog dlana u mom dlanu i kapljice ružmarina na zapešću, dok se slijeva s njegovog na moj, ništa ne osjetimo.

Obojica odlaze, svaki na svoj način.

Ona je navikla na takve odlaske, nakon gromade vremena, tihe odlaske bez pozdrava, bez uvrede i bez zadnjeg pogleda, a ja sam navikla na žestoke i bolne odlaske nakon mrvice i točkice vremena. Naglo, brzo, oštro, tužno, kiselo, gorko i blijedo. To je odlazak koji pamtim.

Ali vrijeme je da se vratim s ružmarina na početak. S kraja prema početku uvijek ima smisla.

Primjetio je on mene, a i ja njega, kao što su se možda i oni primjetili prije više od pedeset godina. Nekako, iste riječi, isti smijeh. Lagala bih kad bih rekla da nisam i pomišljala na moj san iz Sicilije, ali nisam si htjela davati previše prostora. Poznata osoba, a opet i nije. Jesam li ga prije vidjela? Nisam, ali znam ga, sigurna sam da ga znam. Znao je dio mene i prije nego što sam se rodila, i prije nego su se ključni akteri mog života sreli. Prvi susret je bio kao svaki, brza vožnja, i jedno i drugo doslovno trčeći s posla. Kasno je. Njega netko i čeka, mene ne. Pijem mineralnu, on kavu. Noć je. Čeka ga netko, mene ne. Razilazimo se. Pogled za koji sam znala da znači ponovni susret. Moj prijatelj. Moj brat, moj ljubavnik, moj suputnik, moj pratitelj, moj suprug, sve mi se izvrtilo u glavi, tko je on i tko mi je on? Što sad radi u mom životu?

Zaboravili smo jedno na drugo.

Tri kapi ružmarina smiruju i najnervozniju mladenku.

Lagane priče, lagani smijeh. Prerastao je maleni osmijeh u smijeh od kojeg bole i trbušni mišići i cijelo lice. Smijemo se. Stalno se smijemo. Ponekad plačemo, od sreće i od tuge. Prijatelji kakvi se pamte. Sigurna sam da ostaje zauvijek. Sjećajući se starih prijateljstava, bojim se. Njega netko čeka, mene ne. Pišem svašta. Razumije. Govorim mu svašta. Razumije. Kalendari nam nikako ne pašu, njegov ide prije mog, ali ja to ne vidim dok me grli. Prvi zagrljaj, razbijanje onog mobitela u milijun komadića, nestao je oprez i nestala je poruka. „Lutak“ se izbrisao. Gdje stati, ako smo uopće počeli?

Kada su ga nakon pedeset godina dovezli kući bez života. Ona je znala da to nije on. Ne zato što nije disao, ne zato što je imao rak, ne zato što je onemoćao od bolesti, njega zaista nije bilo u tim nosilima. To nije bio on. Izašao je iz tog vozila negdje na putu od bolnice do kuće. Nisu primjetili. Ona je, ona ga je znala i dok je imao svijet u rukama, ona ga je znala i dok je imao rupe u džepovima. To nije bio on. Otišao je, a tko je prvi vidio? Ona.

Malo po malo, otvorili smo vrata najvećoj iskrenosti. Nije nam bilo žao. Nije dok se ja nisam probudila. Ali sigurnost koja nema cijenu nikad nije bila u mojoj strani sobe. Sad je tu i ne želim je izgubiti, to je jedino o čemu mislim. Kalendari se ne slažu, ali ja to ne vidim. Pokušavajući ga otjerati iz života da više nitko nikad ne čeka postajala sam gruba. Ishlapio je onaj ružmarin sa zapešća i prije nego smo stigli napuniti svojih pedeset. Kako, ako je ono naše bilo koncentrirano? Zar u grančici ima više od cijelog jednog koncentrata? Poslije svakog smijeha i susreta perem kosu s tri kapljice eteričnog ulja ružmarina umješanog u najdraži šampon. To me vrača na neodoljivi smijeh i tihu noć. Ja volim. Ponovno volim.

Već je hladan, a ona misli jesu li ga pokrivali.

Treba mi. Jako mi treba. Ubijam ponos s jednim zamahom i tražim ga, ali ružmarina više nema. Prazna je bočica. Nema ga. Koristi neke riječi koje ja ne razumijem.

Sjedim u automobilu, gledam ogromne reklame, ispred mene „brdo“ polja. Šutim, čekam. Vračam se na Siciliju uz obalu. U njegovom sam naručju. Sad ga držim za pojas, ne želim se odvojiti od njega jer se bojim da ga više nikad neću sresti ni vidjeti, ali mi obećaje da će se vratiti u koje god vrijeme želim i kad god. Trebam ga. Jako. Naslanjam svoj obraz na njegov. Mirišem mu kosu. Pamtim miris. Ne dam mu da ode. Jer mi treba. Jer ne mogu sama ja hodati nekim stazama koje ne poznam. Puštam ga.

Pustila sam i njega u trenucima kad mi je najviše trebao. Nije otplovio. Nije se odvezao, ostao je gdje je i trebao biti. Shvatila sam u tim trenucima da nema nekog nasilnog povratka. Sve je samo želja, a želja ostaje želja dokle god zvijezda ne sazrije da otpadne s tog neba i ostvari nam se. To sam shvatila tu noć. Nije bolilo kao odlazak njega iz Palerma. Mislim da nije. Ali boljelo je dovoljno da prepoznam ožiljke na istim mjestima.

Svaki početak s ružmarinom ima svoj kraj i ne mora ni početak, a ni kraj biti popračen pogledima i komfetama, može biti samo iskra između dva para očiju. To je dovoljno, da mi znamo kako počinjemo. Tako sam ja zamišljala i zamišljam i sad dok ovo pišem. Gledajući kako se na monitoru pojavljuju nizovi slova meni se potpuno stvarno pojavljuje miris ružmarina, mesnatih iglica, osjećam ih i pod prstima i vidim ih, ali prije svega miris. Izliječit ću s njim kraj kao što sam liječila početak. I dok ga budem koristila bit će mi u očima male usne uvijek ljuto skupljene i velike smeđe oči. Brzi treptaji. Tople, uvijek tople ruke. Nježne. Moj prijatelj. Moj suputnik, moj korak, moja točka disanja u svemiru. To će sve biti u jednoj kapljici ružmarina. U jednoj bočici eteričnog ulja ružmarina krije se cijeli naš foto album koji nikad nije nastao, ja ga mogu vidjeti, magličast, jakih boja onako kako smo voljeli i on i ja.

I to su dva sasvim različita kraja koja su slično počela, u različitom vremenu, ali istog dana završila. Je li zasjalo isto pedeset godina i jedna godina? Ne znam, u mom oku je. Hoće li ona okopavajući svoj ružmarin prolaziti rukom po njemu kako bi osjetila miris svog početka spajanja dviju duša? Voljela bih ovo ljeto kad budem prolazila ispred njezinog vrta da je vidim nasmijanu kao i prije, jednako nasmijanu jer osjeća miris, esenciju početka jedne ljubavi koje nije bila ni svjesna. Znam da ću je promatrati onako iz nekog prikrajka i misliti hoće li meni kosa biti isto tako sijeda i hoću li se i tada sjećati treptaja i smijeha od kojeg su boljeli svi mišići. Pamtit ću ga. Ili možda i ne.

 

Dodajte svoj komentar

Vaše ime:
Naslov:
Komentar:
 

Dr. Maria Škornjak

Nazad Naprijed

Smršaviti bez gladovanja! Istina ili mit?

25-04-2016 Klikova:60882 KOLUMNA, Dr. Maria Škornjak ak - avatar ak

Odbacivanje redukcijskih dijeta kao metoda regulacije tjelesne mase, zbog njihove neprirodnosti i svijest o važnost analize tjelesnog sastava prije kretanja na put mršavljenja bez gladovanja, bez vaganja namirnica i bez brojenja kalorija, najvažnije su odluke koje rezultiraju brzim postizanjem cilja i laganim održavanjem željene tjelesne mase. Početkom dvadesetog stoljeća Index tjelesne mase ili  BMI (engl. Body mass index, krat. BMI) postao je...

Više o tome...

ANTI-AGE medicina - više od „peglanja bora“

01-02-2017 Klikova:21007 KOLUMNA, Dr. Maria Škornjak ak - avatar ak

Anti-age medicina, pogrešno se poistovjećuje samo s tzv. „peglanjem“ bora i daleko je više od tog jer riječ je o grani medicine u podlozi koje je primjena naprednih znanstvenih i medicinskih znanja i tehnologija za rano otkrivanje, prevenciju i liječenje bolesti vezanih uz proces starenja te briga za zdravlje kroz inovativni znanstveni pristup s ciljem postizanja viših zdravstvenih standarda, zdravlja...

Više o tome...

KOLUMNA Nikola Beatović (mag. cin. - magistar kineziologije)

Nazad Naprijed

Da li je moguće vježbama za trbušnu skupinu mišića izgubiti potkožno masno tkivo sa prednjeg dijela trupa ?

30-10-2014 Klikova:4627 Nikola Beatović, mag. cin. - magistar kineziologije ak - avatar ak

Vježbama za trbušnu skupinu mišića možemo jedino ojačati tu mišićnu skupinu, a nikako ne možemo reducirati potkožno masno tkivo sa prednjeg dijela trupa, jer je ta sportska aktivnost male kalorijske potrošnje. Te vježbe svakako trebate kombinirati sa nekom aerobnom (i anaerobnom) aktivnošću (hodanje, trčanje, vožnja bicikla, plivanje, dizanje utega...). Uravnoteženom prehranom, te planom i programom treninga možete reducirati potkožno masno...

Više o tome...

Koja je granica aerobnog treninga i kako izbjeći pretreniranost?

23-04-2014 Klikova:3996 Nikola Beatović, mag. cin. - magistar kineziologije ak - avatar ak

Sve ovisi o cilju koji želite postići aerobnim treningom. Prvi cilj je povećanje sposobnosti sustava za prijenos kisika, drugi cilj je povećanje sposobnosti mišića da iskorištava kisik u što dužem periodu treninga/natjecanja i treći cilj je povećanje sposobnosti brzog oporavka nakon motoričke aktivnosti visokog intenziteta. Ukoliko ste dobro aerobno pripremljeni, veći ćete postotak energije proizvesti aerobno, što će omogućiti rad...

Više o tome...

Kako dobiti mišićnu masu?

23-04-2014 Klikova:5527 Nikola Beatović, mag. cin. - magistar kineziologije ak - avatar ak

Za početak bi trebali povećati ukupan dnevni unos kalorija i imati adekvatan program treninga sa utezima za povećanje mišićne mase. Ukupnu dnevnu potrošnju kalorija trebate povećati od 250 kalorija do 500 kalorija, zavisno od broja aerobnih treninga. Ako dnevni unos kalorija povećate za 1000 kalorija, mogli bi vrlo brzo nakupiti veće količine potkožnog masnog tkiva, što sigurno ne želite, zato...

Više o tome...

KOLUMNA, Dr.Miroslav Trkovnik

Nazad Naprijed

Nesvjesno prejedanje

11-03-2013 Klikova:6451 Dr. Miroslav Trkovnik ak - avatar ak

Lov i sakupljanje je odlikovalo način života i hranjenje prvobitnih modernih ljudi. Pronalazak hrane je bio prioritetan zadatak tijekom većeg dijela naše evolucije koja traje oko 200 000 godina. Tek prije 10 000 godina, formiranjem prvih stalnih naseobina, gdje se populacija počela baviti poljoprivredom, nabavka hrane postaje sigurnija. Na kraju, lakše je i manje opasno po život uzgajati pšenicu i...

Više o tome...

KVALITETA ŽIVOTA I SNAGA MIŠIĆA

15-02-2013 Klikova:4436 Dr. Miroslav Trkovnik ak - avatar ak

Mnoštvo naučnih studija pokazuje da snaga naših mišića bitno djeluje na kvalitetu života. Kada koristimo pojam vježbanje ,većina nas, pomisli na tjelesne napore koje ubrzavaju rad srčanog mišića. Na primjer, trčanje ili brzi hod. Vježbe snage zanemarujemo. Pogotovo ženski pol.  Ipak vježbe snage kao i druge tjelesne aktivnosti pomažu u održavanju pravilne tjelesne mase. Preporučene se i dijabetičarima. Usporavaju proces...

Više o tome...

Sauna i zdravlje

04-02-2013 Klikova:6370 Dr. Miroslav Trkovnik ak - avatar ak

Prve saune su nastale u Finskoj prije više od 1000 g. To su bile prostorije ukopane na obroncima brda koje su se koristile i kao primitivne rađaone. U sredini prostorije  paljena je vatra.   U razgoreni plamen  ubacivano je kamenje, koje je kasnije održavalo temperaturu. Na vrhu tih ukopanih prostorija je postojao otvor putem kojeg je dim napuštao  prostoriju. Prije...

Više o tome...

KOLUMNA Vesna Bosanac

Nazad Naprijed

Bezglutenska prehrana i sport

15-03-2016 Klikova:1835 Vesna Bosanac, NUTRICIONIST ak - avatar ak

Ugljikohidrati su glavni izvor energije u mišićima. Sportašima se preporučuje da svoju prehranu baziraju na žitaricama i proizvodima od žita. Klasični je kruh gotovo svakodnevno prisutan na jelovniku sportaša. Međutim, Novak Đoković je postao 1. tenisač svijeta nakon što je počeo prakticirati bezglutensku prehranu. Što je to? Kratko ću se osvrnuti na prehranu bez klasičnih peciva, pizze i tjestenine.

Više o tome...

Redukcijske dijete

15-03-2016 Klikova:1475 Vesna Bosanac, NUTRICIONIST ak - avatar ak

Lako je udebljati se. Koliko je teško smršaviti, a pri tome zadržati mišićno tkivo, većini je više nego poznato. Nastavak primrema i natjecanja razlog je zbog kojeg mnogi sportaši pribjegavaju brzim dijetama. Što može krenuti po zlu?

Više o tome...

JEČAM (2)

19-01-2015 Klikova:3892 Vesna Bosanac, NUTRICIONIST ak - avatar ak

Sužen izbor svježih namirnica, u hladno doba godine, afirmira kuhana jela sa žitaricama, a topla krepka variva izmame svakome osmjeh na lice. Ječam je žitarica koja, zahvaljujući svom nutritivnom sastavu i svojstvima, zavrjeđuje češću prisutnost na jelovniku. Ječam (Hordeum vulgare) jedna je od prvih kultiviranih žitarica. Koristi se za prehranu ljudi i životinja, u proizvodnji piva i žestokih pića, a u...

Više o tome...

 

Pratite nas na fejsu